


Archive for the 'Miroslav Antic' Category
PSOVKE NEZNOSTI
Author: lunja
I
Najveca slova ljubavi:
jedan novembar kad nikog nisam voleo,
ni sanjao.
Najveca slova nemira:
jedan novembar kad sam se nad samim sobom
smeskao vrlo mirno.
Moj buduci gospodin spomenik
tih noci me je proganjao, proganjao,
duz praznih bulevara,
pod maglom neprozirnom.
Taj ludak je nekim bronzanim culom shvatio
to sto se od mene taji jos od kamenog doba.
Dokazao mi je takve stvari
od kojih bi se i bog prorocanstva zadivio.
Kopao mi je javno raku
i sekao mi vene,
a sav je izgledao detinjast,
sav je izgledao dobar.
Vadio mi je prstom oci,
a mlakim glasom neprestano me umirivao,
umirivao.
Najveca slova zivota:
kad sam u sirokom luku zivot obisao.
Najveca slova neznosti:
kad sam rikao kao krdo bizona
i sa asfalta pasao travu.
A onaj premudri od bronze
kao avet je za mnom isao, isao,
i na nos mi izisao,
uceci me da letim korenjem zakovan u zemlju,
i milovao me po kosi,
i razbijao mi glavu.
II
Nije mi zao
sto sam ispao naivan
kao dimnjak – sanjalica,
koji za zivota ceka da ga proglase za vulkan,
iako nisam bljuvao ni pepeo ni zar
put oblaka i ptica.
Ja sam vecito cvetao plavo,
i to bez razloga plavo,
kao jorgovan,
u blatu ispred kasapnica.
Ja sam mislio: u redu,
razmrskajmo usijane celenke o zid,
mozda ce se iz toga izleci nekakvi dani.
Ja sam mislio: u redu,
sve grobare na bastovanski kurs,
mozda cemo nauciti
na kosti da kalemimo cvet.
Sad mi zaista vise nicega nije zao,
i necu urlati,
ni sliniti u rukav ako sutra neko,
ko bude pozvan da nisani,
na mene prstom ne nanisani.
Pljujem ja pomalo na vas,
nadmeni buduci.
Da se nismo ovakvi prljavi
grizli i parili,
da nismo ovakvi nakazni
pre vas krvarili
i sanjarili,
voleo bih da vidim na sta bi licio
vas okupani,
puderom posuti
zaglusujuci svet.
Najveca slova sramote:
kad sam bez stida presvlacio,
svojerucno,
do gola,
toliko mamurne usedelicke noci.
Najveca slova ozbiljnosti:
kad sam se strasno segacio
dok sam terao ceo svet oko sebe
da sa mnom hoda na rukama,
naglavce.
Najveca slova vojevanja:
kad sam u svojoj brzopletoj samoci
mimoisao metkom jedino cello koje imam,
pobrkavsi sve pravce.

read comments (2)