Vitez
Ja smem da te poželim.
I smem da te tražim u prašnjavim knjigama,
smem da te stvaram u svojoj glavi u viteškom oklopu,
i posmatram kako u galopu juriš livadom.
Neću više da lutam gradom,
samo da bih na tebe naišla.
To nije u redu.
Ja sam na ovu planetu sišla
da bih na tvom ramenu zaspala,
i tu ostala.
Sa tobom na kiši kisla,
uz tvoj obraz svoj pritisla,
pitala te stotinu puta da li me voliš,
svojim glasom da moje dane bojiš.
I nemoj, molim te, više da se kriješ,
tvojim nepostojanjem možeš da me ubiješ,
ja te čekam, moj Viteže Od Nemira.
i dajem kraljevstvo za parče tvog svemira.
lycka
4 comments Digg this
.. Tako Don kihotovski…
))
Mašta je naše jedino oružje u ovom ludom svetu, ne daj nikad da ti to ukradu.
P.S. Znaš da je ovo „Nemir“ samo neverovatna slučajnost.
Ne dam, da znas, da ne dam! I neka nas je jos mnogo takvih kao sto si ti!
Ma Nemire, tebe takla titula ovde, sad sam se setila…
Hehehehee…
Nije titula, biće da je pre onaj sve(ne)mir.