Nepregledna polja
Ili u originalu….
Nepregledna polja
Mnogo puta sam odavde
iz ovog udaljenog kuta slikao svet napolju
i tamo negde u hladovini stoletnih lipa
gde protiče potok sa svetlucavim kamenjem
uvek ugledao tebe, stojiš kao čarolija i
svo cveće i drveće širi mirise samo za tebe
a pesmu ptica ispevao je sam vetar
ali…
Tvoja glava je pognuta
baš kao što je pognuta i moja
slikala si svoj svet i mene u njemu,
baš kao što i ja slikah svoj sa tobom
Možda bi se i sreli da naše slike
ne behu oivičene ramovima.
Dalibor Popovic Pop
No comments