Susret
Bio je to samo jedan pogled,
i jedan osmeh.
Ništa više. A sasvim dovoljno.
Balada koja je tada nastala u meni,
imala je jesenju žutu boju,
i onaj miris nedosanjanog
kada osetiš onu gorčinu i slast,
u isto vreme…
Oživeše slike,
i makedonske pesme,
radjanje jutra u pustoj ulici predgradja.
Sapletoh se o tvoju loknu
i padoh ti na dlan.
Ogrebah ti obraz cirkonom iz prstena,
ostade ožiljak dubok kao ponor
u kome izgubih san.
I njegov drhtaj.
Osmeh u maju.
Bledilo ruku promrzlih na vetru.
I suzu iz oka,
skrivenu i tešku
kao slap vodopada.
Bio je to samo jedan pogled,
i jedan osmeh.
Ništa više. Sasvim dovoljno.
Dovoljno da noćas ne zaspim…
